Klasifikacija
Viekira Pak je koaksijalna kombinacija lijekova za liječenje infekcije kroničnog hepatitisa C (HCV) . Pakiranje uključuje jednu fiksnu dozu kombiniranu drogu Technivie (ombitasvir + paritaprevir + ritonavir) zajedno pakiranom uz lijek dasabuvir.
Dijelovi lijeka ombitasvir, paritaprevir i dasabuvir su direktno djelujući antivirusni lijekovi (DAA) koji ometaju replikaciju virusa.
Lijekovi ritonavir , koji se često koriste u terapiji s HIV-om , uključeni su u poticanje razine lijeka paritaprevira.
Viekira Pak se najčešće, ali ne uvijek, primjenjuje zajedno s ribavirinom i ne treba uzimati s pegiliranim interferonom (peg-interferon).
Viekira Pak je odobren od strane US Food and Drug Administration (FDA) za uporabu kod odraslih osoba starijih od 18 godina s infekcijom genotipovima 1 HCV-om, uključujući one s kompenziranom cirozom (gdje jetra još uvijek funkcionira) i transplantacije jetre. Za bolesnike s dekompenziranom cirozom Viekira Pak se ne preporučuje.
Za Viekira Pak je zabilježena stopa izlječenja od 95% ili više, a samo 2% pacijenata završava s terapijom zbog netolerancije. To je prikladno za uporabu kod bolesnika s HIV / HCV koinfekcijom .
Doziranje
Dvije tablete co-formuliranih tableta od ombitasvir + paritaprevir + ritonavira (25 mg / 150 mg / 100 mg) uzimaju se jedan dan u jutro s hranom, plus jedan stol od dasabuvir uzeti dva puta dnevno ujutro i navečer s hranom.
Tablete dolaze prikladno u paketu u dnevnim doziranim dozama, s uputstvima za doziranje uključenim na svaku kutiju. Co-formulirana tableta je ružičasta, presvučena filmom i reljefirana s "AV1", dok je dasabuvir tableta bež, presvučena filmom i utisnuta "AV2".
Preporuke propisivanja
Viekira Pak je propisana tijekom 12 do 24 tjedna tečaja, prema sljedećim preporukama:
- Genotip 1a bez ciroze: Viekira Pak s ribavirinom tijekom 12 tjedana
- Genotip 1a s cirozom: Viekira Pak s ribavirinom tijekom 24 tjedna
- Genotip 1b bez ciroze: Viekira Pak sam 12 tjedana
- Genotip 1b bez ciroze: Viekira Pak s ribavirinom tijekom 24 tjedna
Za pacijente s transplantacijom jetre Viekira Pak može se uzimati ribavirinom 24 tjedna samo ako je funkcija jetre (jetre) normalna i fibroza (scarring) je manja.
Uobičajeni nuspojave
Najčešće nuspojave povezane s upotrebom Viekira Pak (koje se javljaju u do 10% pacijenata) su:
- Umor
- Mučnina
- Siskiva koža
- Reakcije kože
- Nesanica
- Slabost i umor
Interakcije lijekova
Sljedeće se također treba izbjegavati prilikom korištenja Viekira Pak:
- Antikonvulzivi: karbamazepin, fenitoin, fenobarbital
- Antihyperlipidemics (koristi se za smanjenje razine lipida u krvi): gemfibrozil
- Lijekovi protiv aritmije: pimozid
- Kolesterol-snižavanje lijekova: lovastatin, simvastatin
- Liječenje disfunkcijom erekcije: Viagra (sildenafil)
- Lijekovi koji sadrže ergot (koristi se za liječenje glavobolje i migrene): ergotamin, dihidroergotamin, ergonovine, metilergonovine
- Ethinyl estradiol (umjetni oblik estrogena)
- HIV lijekovi : Sustiva (efavirenz) , Atripla (efavirenz + tenofovir + emtricitabin)
- Lijekovi hipotenzije: alfuzosin
- Lijekovi protiv tuberkuloze na bazi rifampina: Mycobutin, Rifater, Rifamate, Rimactane, Rifadin, Priftin
- Sedativi: triazolam, oralni midazolam
Kontraindikacije i razmatranja
Za bolesnike s umjerenim oštećenjem jetre, Viekira Pak se ne preporučuje. Viekira Pak je kontraindiciran za uporabu u bolesnika s teškim oštećenjem jetre.
Viekira Pak je također kontraindiciran za uporabu kod bolesnika s poznatom hipersenzitivnošću ritonavira (uključujući Stevens-Johnsonov sindrom, potencijalno opasnu, upalnu reakciju na sve dijelove tijela).
Viekira Pak je kontraindiciran za uporabu kod trudnica kada se koristi s ribavirinom.
Preporuča se da se sve žene u dobi djeteta prate mjesečno tijekom trudnoće tijekom terapije. Također se preporučuje da se pacijentu i njenom partneru daju najmanje dvije ne-hormonske metode kontracepcije, te da se koriste tijekom terapije i nakon šest mjeseci.
Izvor:
Američka agencija za hranu i lijekove (FDA). "FDA odobrava Viekira Pak za liječenje hepatitisa C." Silver Spring, Maryland; priopćenje za javnost objavljeno 19. prosinca 2014.